Kako je Hrvatska povlačila sredstva iz Obzora 2020?
Hrvatska je među onim državama članicama EU-a koje nisu dobro prošle u povlačenju sredstava iz kompetitivnog programa za znanost i istraživanje Obzor 2020 (2014.-2020).
O tome sam ovdje već pisala na FB, a sada prilažem poveznicu iz časopisa Nature koja to potvrđuje.
Tri najveće europske ekonomije: Njemačka, Francuska i UK povukle su 40% sredstva.
Švedska, Danska i Finska čiji je udio u stanovništvu 4% stanovništva povukle su dvostruko više iz Obzora 2020, čak 8% ukupnih sredstava.
Nažalost nove članice EU-a, zemlje na istoku i jugoistoku Europe loše su prošle. Postoji oštar jaz između istoka i zapada.
O razlozima sam već pisala, ali ponovit ću barem neke.
1. Spremnost znanstvenika u državama, kao što je Hrvatska, na međunarodnu kompeticiju, što proizlazi iz
- lošeg upravljanja većinom sveučilišta i instituta (klike),
- preniskog nacionalnog financiranje znanosti. U ulaganju u obrazovanje smo vrlo blizu cilju EU-a od 5% BDP-a, ali u znanosti smo daleko od 3% izdvajanja. Hrvatska je konačno u 2018. prešla 1% izdvajanja za znanost iz BDP-a, što je još uvijek premalo. Pitanje je koliko bi veće izdavanje pomoglo bez reforme sustava koja se uporno opstruira od vodećih političkih stranaka i Rektorskog zbora.
- Velikog odljeva mozgova kao posljedica a. i b., ali i ovoga pod 2.
2. Politika i praksa Europske komisije, koju uglavnom diktiraju velike ekonomije koja kratkovidno iskorištava talente iz novih država članica, bez da vidi da to vodi u još veće podjele koje prijete samoj opstojnosti EU-a pa tako:
- Lobiranje za teme u natječajima postoje veliki biznis.
- Stvoreni su klubovi „starih velikih igrača“ (partnera u projektima) koji ne daju blizu novima.
- Umjesto da se prihvaćaju novi partneri iz novih država članica, radije se uzimaju samo perspektivni mladi ljudi (odljev mozgova).
- Evaluacijski postupak za projekte koji je često pristran, iako se to pravda time da partneri iz novih država članica nisu dovoljno kvalitetni.
Međutim, unatoč svemu tome, hrvatski sustav znanosti i visokog obrazovanja mora vidjeti priliku u novom Obzoru Europa (2021.-2027.), a mi moramo pritiskati Europsku komisiju da popravlja procedure i pristupe. To sam stalno isticala na Vijeću ministara znanosti EU-a, uz još neke kolege iz novih država članica EU (nažalost dosta je novih država članica EU-a bilo pasivno), pa su se neke stvari promijenile nabolje u novom programu koji počinje ove godine.
Dakle, moramo se boriti ili ćemo propasti. Na individualnoj razini boljom kvalitetnom znanstvenog rada koji se međunarodno prepoznaje, umrežavanjem s partnerima u EU, ali i protiv klika koje nas uništavaju kao što je sadašnja uprava Sveučilišta u Zagrebu. Naravno, izmjena nacionalnog sustava putem zakona i većeg izdvajanja za znanost je nužna, ali za sada nema političke volje za to.
Reference:
Autor/ica bloga: